Tektonika ploča je geološka teorija koja objašnjava pomicanje Zemljine kore velikih razmjera. Teorija uključuje te ujedno i zamjenjuje stariju hipotezu pomicanja kontinenata, koja datira iz prve polovice 20. st., te koncept širenja morskog dna razvijen tijekom 1960-ih. (wikipedia)

Sredinom 19. stoljeća znanstvenici su počeli slične fosile (okamine pradavnog života) otkrivati u stijenama međusobno vrlo dalekih kontinenata. Početkom 20. stoljeća američki je geolog Frank B. Taylor iznio misao da su kontinenti možda polagano otplovili jedan od drugog. On je smatrao i da je možda baš to pomicanje kontinenata stvorilo lateralni (bočni) pritisak koji je istisnuo stijene u duge planinske lance. (portal za škole)

Današnji pogledi na povijesni razvoj kopna i kontinenata temelji se na Wegenerovoj (1915) teoriji pomicanja kontinenata. On je ovu teoriju razvio na temelju geomorfoloških činjenica (uočljiva kompatibilnost oblika Južne Amerike i Afrike) kao i biogeografskih činjenica (disjunkcije areala koje se nisu mogle ni na koji drugi način objasniti). U početku je bila geološki i geografski odbačena, jer je tada prevladavalo mišljenje da su današnji kontinenti konstantno zadržali svoj položaj, a da se raspored kopna i mora mijenjao podizanjem i spuštanjem razine mora. Od početka šezdesetih godina na temelju geotektoničkih istraživanja općenito je prihvaćena kao tektonika ploča. (Biogeografija5)